GROM
Vjerovanja
-
Grom objavljuje volju i svemoć vrhovnog "boga". Simbolizuje stvaralačku i razornu moć božanstva, Šive i Višnua u hinduizmu, a Indre u vedizmu, koji poput Zevsa i Jupitera u sebi spaja obe vrijednosti.
-
Tor (Tor - Švedska, Norveška, Danska; Thor - Engleska; đor - Island; Donner ili Donar - Njemačka; Torum - Finska) - je, u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji, ratnički "bog" groma, munje i snage.
-
O njegovoj popularnosti svjedoči i činjenica da se četvrti dan u sedmici, još uvijek u sjevernim državama zove Torovim danom (Torsdag u Švedskoj, Thursday Engleska, Donnerstag Njemačka).
-
U biblijskom predanju grmljavina je Jehovin glas. Ona nagovještava bogojavljenje. Prije sklapanja saveza s Izraelcima, kojima će Jehova povjeriti Deset zapovjesti, “prolomi se grmljavina, munje zasjevaše, a gust oblak se nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav narod koji bješe u taboru. Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jehova u obliku ognja sišao na njega. Dizao se dim kao iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jehova siđe na Sinajsko brdo, na vrh, i pozva Jehova Mojsija na vrh brda. Mojsije se uspe“ (Izlazak, 19, 16-20).
Vjerovanja
-
Kod nekih Slavena postoji vjerovanje da sv. Ilija gromom pobjeđuje đavola koji se krije i pokušava da se spasi zavlačeći se u vodu, pod drvo ili pod kamen. Za vrijeme nepogode ljudi ne treba da se kriju pod drvećem ili u vodi, ne treba sjedeti na međi jer tamo se javljaju đavoli. Smatralo se da grom ne udara u pojedina drveća, u koprivu, u kuću na kojoj se nalazi rodino gnijezdo. U Srbiji su vjerovali da grom ne udara u lijesku, pa su se za vrijeme nepogode opasivali lijeskovom granom. Kod Slavena, čovjek koji pogine od groma, mogao je biti smatran za pravednika, srećnika, ali i za grešnika u kome se krio đavo. Drvo koje je pogodio grom nije korišteno za gradnju ili za loženje; međutim, ponekad mu pripisuju ljekovita svojstva (iverkom tog drveta liječena je zubobolja). Kuća koju zapali udar groma često nije smjela biti gašena (smatrali su da nije moguće ugasiti požar) ili je trebalo gasiti mlijekom od crne krave, kiselim mlijekom, sirutkom - nikako vodom. Najvažnijim i najpouzdanijim načinom zaštite protiv groma smatrali su poštovanje i praznovanje “gromovitih" dana, koji su bili izuzetno brojni kod Južnih Slavena: svaki četvrtak između Uskrsa i Spasovdana, nekoliko dana u periodu žetve (Ognjena Marija i dr.) i Ilindan kada je strogo bio zabranjen svaki rad, pogotovu rad na njivi, predenje i tkanje. Prvi proljećni grom smatran je značajnim događajem i bio je praćen mnoštvom magijskih rituala i gatanja. Kod Istočnih Slavena bio je običaj da se čovjek, kad začuje grmljavinu, prisloni uz hrast...
Vjerovanja
-
Grmljavinu i munje Kur’an spominje na nekoliko mjesta. Štaviše, trinaesta sura u Kur’anu nosi naziv “Grom” (Ar-Ra’d), a u trinaestom ajetu te sure se spominje da grmljavina veliča i hvali Uzvišenog Gospodara:
“On vam pokazuje munju, da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake. I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.” Ar-Ra’d, 12.-13. -
Imam Ebu Dža’fer bin Džerir prenosi od Ebu Hurejre, r.a.: “Kada bi Allahov Poslanik čuo grmljavinu proučio bi: ‘Uzvišen neka je Onaj koga grmljavina hvali i veliča’ (Subhane men jusebbihur-ra’du bihamdihi)".
Emir Osmić / BSC
Važno
Sanovnik
-
Pružanje prve pomoći
1. Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.
2. Žrtvi udara groma može se odmah pristupitii dodirnuti je bez opasnosti.
3. Spasilac mora procijeniti, vodeći računa o osobnoj sigurnosti, je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
4. S prvom pomoći započeti ukoliko je unesrećenik bez svijesti, ima isprekidano disanje ili uopšte ne diše, nema opipljivog pulsa odnosno ima raširene zjenice. Unesrećenika položiti na leđa i odmah započeti sa masažom srca. Pri tom osloboditi sve dišne puteve. S obje ruke (jednom na drugoj) 10 puta pritiskati prsa u razmaku od 1 sekunde toliko snažno da mu se prsni koš spusti do 5 cm. Ukoliko unesrećenik nije počeo disati ponoviti postupak ili početi s oživljavanjem usta na usta. To se mora tako dugo ponavljati dok ne dođe pomoć ili liječnik koji će ustanoviti smrt. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek oni koje treba oživljavati.
5. Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
6. Zbrinuti ostale ozljede (prelome, rane i opekline).
7. Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.
-
Ako neko sanja da je u njegovu kuću udario grom, ako je bolestan, umrijeće, ako je neko iz te kuće odsutan, stići će vijest o njegovoj smrti, ako je neko iz te kuće sumnjiv ili izaziva smutnju, u toj kući će biti izvršen pretres ili će biti pod prismotrom policije, ako taj čovjek prati vladara, nad njim će biti izvršena vladarova zapovijed, ili to može da znači da će tu kuću pokrasti lopov, ili da će u njoj izbiti požar, ili da će se srušiti, ili da će je zadesiti nešto drugo, zavisno od ostalih pokazatelja u snu. Ako neko sanja da gromovi udaraju u kuće, to može da simbolizira vijest o smrti odsutnih osoba, ili onih koji su otišli na hadž ili u borbu, ili, pak, razrezivanje nameta. Ako se sanja da gromovi udaraju u njive i vrtove, to simbolizira nepogodu, ubiranje desetine ili poreza, nanošenje nepravde ili izazivanje smutnje u tom mjestu.
Vjerovanja
Zablude
-
Opasnosti udara groma moguće je izbjeći usvajanjem određenih pravila ponašanja:
1.Prije odlaska u planinu ili na otvorene prostore u prirodi moramo se informirati o vremenskim uvjetima radi izbjegavanja oluje,
2. Olujno vrijeme u planinama najčešće je u ljetnim mjesecima, poslijepodne inavečer,
3. Oluja je povezana s olujnim oblacima (kumulunimbusima),
4. Ako prijeti oluja potraži čvrsto sklonište,
5. Ako si u zidanom objektu izbjegavaj stajati kraj prozora, otvorenih vrata, kamina, metalnih stupova i metalnih predmeta, kao što su slavine, utičnice i električni prekidači,
6. Korisno je pravilo 30+30: kada vidite munju i možete nabrojiti do 30 sekundi dok čujete grom,morate potražiti sklonište. Najmanje 30 minuta od posljednje viđene munje i groma ne smijemo izlaziti iz skloništa,
7. Velike špilje i udoline dobra su zaštita, ali ne i mali prevjesi ili plitke jame mokrih stijena,
8. Svaki vodič struje koji je iznad ramena povećava opasnost direktnog udara,
9. Mobitele ili radio uređaje ne koristiti nego ih dobro spakiraj u ruksak te ih tako zaštititi od oštećenja,
10. Mokra užeta mogu voditi grom,
11. Nemojte stajati u velikoj skupini nego se raspršite kako bi u slučaju udara munje, ista zahvatila manje osoba,
12. Izbjegavajte eksponirane točke, posebno osamljena stabla i rub šume,
13. Izbjegavajte nositi metalne predmete (cepine, sajle, ljestve, klinove),
14. Izbjegavajte prostor blizu strujnih vodova, stupova žičara i dalekovoda,
15. Munja može biti i 15 km ispred oluje, ide horizontalno te može udariti iz vedrog neba,
16. Na kraju oluje munje su jednako opasne kao na početku,
17. Udalji se od stijena, grebena i vrhova,
18. Šator nije zaštita; ako si u njemu ostani dalje od metalnih šipki šatora i mokre odjeće ako je moguće,gumeni đonovi i gumena odijela nisu zaštita od groma,
19. U šumi potraži zaklon kraj manjih stabala i grmlja,
20. Na otvorenom prostoru biraj najniža mjesta, škrape, i doline ako nemaju vode,
21. Ako si ipak na otvorenom, čučni i pogni se naprijed stavljajući ruke oko koljena; ako je moguće stavi ispod sebe izolacijski materijal kao što je uže, jakna i sl; nemoj ležati ispruženo na zemlji,
22. Ako osjetiš pucketanje i podizanje kose (kosa se nakostriješi) ili vidiš plavu arueolu oko objekata,radi se o električnoj aktivnosti oko tebe i moraš to područje napustiti što je prije moguće; ako ne možeš,čučni na stopala i spusti glavu i rukama ne dodiruj zemlju,
23.Klekni na koljena ili sjedni na prekrižene noge jer je čučanje iscrpljujuće i može se izdržati svega nekoliko minuta. Osnovna je logika ovog položaja smanjiti tjelesnu visinu i što manjom površinom tijela dodirivati tlo. Rukama pokrij uši kako bi spriječio ozljede bubnjića.
-
Ne zaboravite na česte zablude!
1. Opasno je dirati osobu koju je pogodila munja. NIJE OPASNO!
2. Munja ne udara dva puta na isto mjesto. UDARA!
3. Munja udara uvijek najviši objekt. NEMA PRAVILA!
pogledajte video
-
Kod Ilira - Perendi ili Shurdi: "bog groma", muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva slavenskog "boga" groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo la'ko zaključiti kako je Perendi ili Perun jedno te isto "božanstvo" tj. drevno ilirsko "božanstvo" koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.
Za kraj pogledajte video time-lapse grmljavinskog nevremena u Prijedoru koje je zabolježio naš član Kristijan Vujčić te pojedine fotografije članova BSC:
text source:
niri.rs / crometeo.hr
 |  |
|---|
Kristijan Vujčić/ BSC
Kristijan Vujčić/ BSC
Kristijan Vujčić/ BSC
Vjerovanja
Prosječan broj gromova na kilometar kvadratni (godišnje) u svijetu
Munja i grom su od pamtivijeka bili obavijeni velom duboke tajne, misterije i straha čovjeka pred sudom Božjim; Čovjek je smatrao da je pojavom munje i groma bio kažnjavan za počinjene greške i učinjene grijehove. U antičko doba, kad je naučna misao bila tek u povojima, gotovo svim narodima i kulturama su grom i grmljavina bili znaci božanskog djelovanja. Narodu stare Grčke grom je predstavljao jedno od Zeusovih oružja koje je za njega načinila Minerva, "boginja" mudrosti. I Grci i Rimljani su osmatrali nebo, plašili se grmljavine kao znaka da su "bogovi" loše volje ili da se među njima događaju svađe i obračuni. Da bi odobrovoljili "bogove", obožavajući ih i bojeći ih se, svoje hramove su najčešće gradili na mjestima koja je pogodio grom i koja su stoga za njih bila sveta.
Slično je bilo u kulturama i religijama većine starih naroda, a razna praznovjerja su se održala gotovo do današnjih dana. U nekim sredinama još se i danas vjeruje da zvuk crkvenih zvona može odagnati gromove.
Dugo je vremena trebalo da prođe, da bi se ova pojava transformisala u čovjekovoj svjesti u klimatski fenomen: prvotna objašnjenja munje i groma nalazimo kod svih naroda svih religija Srednjega vjeka; tek u XVII vijeku čovjek počinje da se oslobađa svog praznovjerja a XVIII vijek se može smatrati početkom naučnog spoznavanja i tumačenja pojava atmosferskog pražnjenja, koju karakterišu epohalni radovi fizičara Franklina (Benjamin Franklin), Nolea (Jean-Antoine Nollet), Dalibara (Thomas François Dalibard) i ostalih istraživača, koji su protumačili ovu pojavu zahvaljujući najviše eksperimentu sa Franklinovim zmajem i Dalibarovom štapu, ogledu, koji je ovaj izveo u svome vrtu u Marli-la-Vilu (Marly-la-Ville), godinu dana prije no je Franklin patentirao svoj gromobran.
Devetnaesti vijek će biti posvećen vizualnim observacijama i statistikama pražnjenja zbog nedostatka adekvatnih instrumenata koji bi ubrzali upoznavanje fenomena atmosferskih pražnjenja. Tek na početku druge trećine XX vijeka, kvalitetniji načini mjerenja, snimanja i fotografisanja, omogućili su da se bliže upozna ova pojava i daju neke numeričke veličine. Veliki je broj istraživača koji su tragali za efikasnom zaštitom od atmosferskih pražnjenja. Prvi pokušaji da se poboljša efikasnost Franklinovog štapa datiraju od pronalaska radioaktivnosti, predhodno prirodnog radijuma a zatim i vještačkih. Spontanu jonizaciju na vrhu Franklinovog štapa potrebno je umnogostručiti za vrijeme nevremena, kako bi uzlazni traser pouzdano krenuo sa željenog mjesta u susret silazećem traseru. Među prvim predlagačima radioaktivnih gromobrana je sigurno mađarski fizičar Silar (L. Szillard), koji je 1914. godine predložio postavljanje radioaktivnog izvora uz vrh Franklinovog štapa, kako bi tako razelektrisao olujne oblake i predupredio pojavu atmosferskog pražnjenja. Ova hipoteza je, međutim, vrlo brzo bila opovrgnuta elementarnom računicom, koja je pokazala da bi bila neophodna aktivnost radioaktivnog izvora od nekoliko hiljada kirija, da bi došlo do značajnijeg protoka naelektrisanja. Pobornike radioaktivnog gromobrana ova činjenica nije pokolebala, pa su predložili novi model: joni koji će se formirati u vazduhu iznad radioaktivnog izvora uz šiljak Franklinovog štapa, "produžiće" sam štap a time i njegove mogućnosti u zaštiti od atmosferskog pražnjenja. Ovo objašnjenje je negdje iz 1960. godine ali je moralo da padne zbog nedovoljnog kvantiteta formiranih jona, preslabog da bi mogao znatnije da poveća provodnost okolnog vazduha.
Prisutan je i treći pokušaj za dokazivanje efikasnosti radioaktivnog gromobrana, najpoznatiji, koji datira od oko 1975. godine: jonizacija će aktivirati elektrone "pokretače", neophodne da provociraju izbijanje uzlaznog trasera. Ali, kao i ranije, ovo objašnjenje nije moglo da izdrži jednu kritičku analizu, koju je u svojoj doktorskoj disertaciji izveo Ž. Radosavljević 1986. godine. Vrlo je lako, sada, pokazati, bilo računicom ili mjerenjima u laboratoriji, da će efekat korone na vrhu Franklinovog štapa u prirodnim uslovima pred nevrijeme, proizvesti veći broj elektrona od bilo kog upotrebljavanog radioaktivnog izvora. Ova zabluda pasioniranih i često ljutih pobornika radioaktivnih gromobrana, kojoj su se znatno suprostavljali specijalisti fizike pražnjenja, trajala je više od 60 godina. Konačno, dokazavši potpunu neefikasnost ali istovremeno i zbog prisutne neželjene opasnosti od radioaktivnog zračenja iz ovih gromobrana, sve zemlje Europe i svijeta zabranile su njihovu dalju upotrebu (Francuska 1985. godine, neke države ranije, Jugoslavija tek 1991.). Ova kratka analiza historijsko-naučnih peripetija kroz koje je prolazio radioaktivni gromobran, pokazala je ipak, da napore za poboljšanje zaštite od atmosferskih pražnjenja, treba usmjeriti u pravcu iznalaženja mogućnosti formiranja povećane jonizacije na vrhu Franklinovog štapa, koja će pouzdano biti znatno veća od one koju daje efekat spontano nastale korone u prirodnim uslovima na vrhu Franklinovog štapa pred pojavu nevremena.
Najnovija ideja gromobranske hvataljke sa uređajem za rano startovanje, sastoji se u dirigovanju i vođenju spontane korone na vrhu Franklinovog štapa pred nailazak nevremena. Jedna ideja će u tu svrhu koristiti neprekidni niz impulsa visokog napona, dok će po drugoj biti generisana i u kontrolisanom nizu ponovljena varničenja između elektroda gromobranske hvataljke i vrha uzemljenog Franklinovog štapa koje ga okružuju. Neophodna energija za održavanje ovih tačno određenih i regulisanih pojava, uz pomoć ugrađene elektronike, crpe se iz okolnog prostora naraslog električnog polja pred pojavu atmosferskog pražnjenja. Analiza razvoja usponskih trasera ispitivanih gromobranskih hvataljki sa uređajem za rano startovanje, uz pomoć najsavremenije mjerne opreme, kamera i konvertora slike, pokazuje vrlo jasan, uvijek ponovljen, dobitak u vremenu izbacivanja usponskog trasera u odnosu na običan Franklinov štap pri istim elektro-geometrijsko-klimatskim uslovima. U slučaju prisustva obe hvataljke, običnog Franklinovog štapa i Franklinovog štapa sa uređajem za rano startovanje istih geometrija i pri istim ostalim uslovima, cjelokupno pražnjenje će uvijek biti u ovu drugu. Zbog svog kvaliteta da ranije starta usponskim traserom od bilo koje druge isturene i iritirane tačke na štićenom objektu, sve se dešava, dakle, kao da se rastojanje pražnjenja, a time i zaštitna zona ovog gromobrana, povećava za onoliko, za koliki je u tom dobijenom vremenu prevalio put ranije izbačeni traser iz gromobranske hvataljke sa uređajem za rano startovanje. Danas, nakon izvedenih brojnih istraživanja i ispitivanja najsavremenijom opremom u prirodnim uslovima - "in situ" i u laboratorijama vrlo visokih napona, atmosferska pražnjenja su kroz brojne naučne programe vjerovatno potpuno izučena u svom nastajanju, razvoju i okončanju, sa svim svojim pojavama, fenomenima i veličinama koje ih prate. Loptasta munja će, sigurno, još zadavati probleme dok i sve njene tajne ne budu bile otkrivene. Ovdje, međutim, treba podsjetiti, da obavljena jedino laboratorijska ispitivanja ne mogu biti isključivo mjerodavna za donošenje ispravnog suda o izučavanoj pojavi ili uređaju, jer velika zanemarivanja u ispunjavanju preciznih uslova teoreme elektrodinamičke sličnosti, mogu navesti na pogrešne zaključke. Rezultati dobijeni u laboratorijskim uslovima moraju biti dokazani i provjereni i u realnim, prirodnim uslovima.
Atmosfersko pražnjenjenje
Atmosfersko pražnjenje odvija se u odvojenim uzastopnim udarima. Ovi udari groma dolaze jedan za drugim u vremenskim razmacima od nekoliko stotina dijelova sekunde i svaki udar ide istim kanalom, koji je jonizovan prvim udarom. Broj uzastopnih udara u jednom gromu može da iznese i preko 20, a najčešći broj udara je od 3 do 5. Cio proces se odvija u vremenu od oko 100ms, a ponekad traje i čitavu sekundu.
Svaki udar groma ima svoje predhodno pražnjenje, koje se naziva traser (lider). Prvo uvodno pražnjenje je stepenasto. Varnica trasera krene iz oblaka, pređe izvjestan put i zastane. Poslije vremena 30 do 100 μs nastavlja put prelazeći rastojanje 50m do 100m, itd. Izgleda da munja svojim prvim traserom traži najpogodniji put za glavno pražnjenje, te otuda i njen krivolinijski i izlomljen oblik. Brzina kretanja pojedinih stepena je 5x10m/s, dok je srednja brzina stepenastog trasera, zajedno sa zastojima, oko 1.5x10m/s. Tačka u koju će grom da udari nije ničim određena u početku kretanja trasera, već na kraju puta, kada se traser približi zemlji na oko stotinu metara. Ovo rastojanje se naziva "udarno rastojanje" i zavisi od količine elektriciteta u kanalu trasera, odnosno od amplitude struje groma. Kada se traser približi zemlji na udarno rastojanje, nastaje glavno pražnjenje, gdje sa zemlje pozitivna naelektrisanja teku ka oblaku po kanalu koji je traser već pripremio. Ovo povratno pražnjenje glavni je nosilac struje groma, pa otud je njegov intezitet svjetlosti najveći. Brzina kretanja povratnog udara je oko 5x10m/s. Po završetku prvog pražnjenja dolazi drugo, treće i ostala pražnjenja u jednom gromu. Svako od ovih ponovljenih pražnjenja ima takođe po dvije etape, uvodno (traser) i glavno pražnjenje. Traseri drugog i ostalih pražnjenja nisu stepenasti, već su kontinualni i kreću se po kanalu predhodnog udara.
Niko danas ne ignoriše činjenicu da električna pražnjenja mogu biti prouzrokovana naelektrisanim oblacima za vrijeme oluje. Procjenuje se da su neprekidno aktivne, oko zemalje, oko dve hiljade oluja, koje proizvode stotinak pražnjenja svake sekunde. Među ovim pražnjenjima, ona koja pogađaju zemlju nazvana su udari groma, dok takođe postoje pražnjenja koja izbijaju unutar jednog oblaka, ili između više olujnih oblaka koja nazivamo munjama. Udare groma u zavisnosti od pravca razvoja trasera, treba podjeliti na silazne i uzlazne udare groma. Na ravnim terenima najfrekventniji je silazni udar groma. Da bi se jedan uzlazni udar groma mogao da razvije, neophodno je prisustvo jedne značajne uzvišice na terenu. Na drugom mestu udari groma se dijele po pravcu proticanja osnovne struje. Prema dogovoru negativni udar je određen kada se prazni jedan negativni oblak, a pozitivni udar groma je kada se prazni pozitivan deo oblaka (pozitivno ostrvce smješteno u dnu oblaka, a neki put i u gornjem djelu oblaka - slika 1.).
Električna pražnjenja: oblaka-zemlja i zemlja-oblak
Slikovita klasifikacija udara groma, tj. električnog pražnjenja između oblaka i zemlje prikazana je na sljedećoj slici.
Negativno pražnjenje kreće silaznim kanalom od oblaka prema zemlji i umanjuje negativni naboj i time napon oblaka prema Zemlji slika a). To je najčešći tip atmosferskog električnog pražnjenja između oblaka i zemlje i javlja se u 90% od ukupnog broja slučajeva (primjer iz prirode može se vidjeti na sljedecim slikama).
Pozitivno pražnjenje kreće silaznim kanalom od oblaka prema zemlji iz ćelije pozitivnog naboja oblaka slika b). Ovaj tip munje javlja se približno u samo 10% od ukupnog broja električnih udara oblak-zemlja. Električna pražnjenja od zemlje prema oblaku (slika c) i d)) su relativno rijetka i većinom se uočavaju iznad visokih tornjeva, visokih građevina i iznad planinskih vrhova.
Električno pražnjenje unutar i između oblaka
Riječ je o najčešćem vidu električnog pražnjenja, pražnjenju iz oblaka, ali koje ne dopire do zemlje. Jonizovani kanal kreće se horizontalo i može postići daljinu od više desetina km. Ponekad takav kanal munje ponovo ulazi u isti oblak ili u drugi susjedni grmljavinski oblak. Primjeri ovih munja snimljenih u prirodi mogu se vidjeti na sljedećim slikama.
Udar groma u vidu zavjese
Vezano za uzastopne udare, sljedeća slika pokazuje jedno atmosfersko pražnjenje u jednom potpuno posebnom obliku, označenom sa "udar groma u vidu zavjese". Objašnjenje ovog izgleda je vrlo jednostavno. Vjetrom, masa vazduha koja je sačinjavala jonizovani kanal pražnjenja je pomjerena u istom pravcu u kome je duhao vjetar, noseći sa sobom kanal: ako je vjetar pravilan i ravnomjeran, kanal predstavlja jedno horizontalno pomjeranje, ostajući paralelan samome sebi i svaki povratni luk će proizvesti po jednu pomjerenu luminaciju u prostoru: također, ako je ukupno vrijeme pražnjenja u trajanju od jedne sekunde i ako je vjetar brzine od 20 metara u sekundi (72km/ h) na primjer, "zavjesa" će se raširiti 20 metara.
Loptasta munja
Iako se radi o prirodnoj pojavi, loptaste munje su kroz historiju ljudskog roda često zbunjivale znanstvenike, pogotovu što niko nikada nije uspio da ju proizvede ni u prirodnim niti u laboratorijskim uslovima. Loptasta munja se javlja najčešće u obliku jedne svjetleće sfere, žute boje koja vuče prema narandžastoj u prečniku petnaest do dvadeset centimetara. Naglo se pojavi za vrijeme nevremena i ponaša se tako nepredvidljivo prije nego što će nestati za nekoliko sekundi. Često jednostavno izčezne, nekada eksplodira pričinjavajući pri tom štetu. U kuću može ući kroz prozor ili kroz dimnjak i tumarati po njoj dodirujući prisutne osobe. Cio svijet je manje ili više slušao o ovom fenomenu čije je ponašanje užasno ili po nekad smiješno. Postoje brojni opisi od antičkih vremena do naših dana, ali često, na pitanje "Šta je to grom u obliku lopte?", fizičar mora da odgovori: ne zna se. Jedno je sigurno, loptasta munja će još zadavati probleme dok i sve njene tajne ne budu bile otkrivene.
Svemirska munja
Sa visokih planina i satelitskim snimanjem uočena su do skora nepoznata električna pražnjenja, usmjerena od oblaka kumulonimbusa ka stratosferi, tj. jonosferi, dakle usmjerena od Zemlje. Ova pražnjenja uglavnom se javljaju u paru sa atmosferskim pražnjenjima od oblaka ka Zemlji. Slika prikazuje do sada identifikovane forme "svemirskih munja":
-
Plavi mlaz (eng. blue jet) (1),
-
Sprajt (eng. sprite) (2) i
-
Elv (eng. elve) – disk koji se širi (3).